Sledeći bend za koji je Bora nastupao sa Biljom Krstić i Djordje Balašević. Sam Bora je izjavio kako se ni ne seća tog perioda jer je 45 dana koliko je bio u bendu bio stalno pijan. Sledeći korak je bio rad sa članovima grupe "SOS". Iz te ekipe će se roditi Riblja Čorba (zvanično 15,08,1978 u restoranu Šumatovac) prvobitna ideja je bila da se grupa zove Bora i ratnici ali od te ideje se odustaje, Riblja Čorba je tada bila sleng za menstruaciju.
Prvi koncert grupa je održala u mestu Elemir kraj Zrenjanina 8. septembra 1978. godine. Usledili su i veći koncerti, a 22. decembra objavljuju singl sa pesmama ,,Lutka sa naslovne strane” i ,,On i njegov BMW“.
Prva pesma je ubrzo postala medijski hit, a na koncertu u Domu omladine, početkom naredne godine, Bora je pri izvodjenju pesme polomio plastičnu lutku iz izloga. Tada na koncertima, grupa još uvek izvodi kraći blok stranih pesama. Novopridošli Bajaga je imao velike probleme u školi, a kasnije i na fakultetu, zbog izbegavanja obaveza, obzirom da je redovno nastupao sa grupom.
Naredna izdanja grupe su prodavana u stotinama hiljada primeraka. Najveći tiraž je imao album ,,Mrtva priroda”, prodata u 450.000 primeraka. Poznata je anegdota, kada je Bora nudio producentu Lesiću zaradu kao procenat prodaje, ali je ovaj odbio i tražio fiksnu zaradu. Posle prodatog 200.000-og primerka albuma, Bora mu je kupio flašu viskija i zahvalio mu se na uštedjenom novcu.
Početkom osamdesetih godina SUBNOR-i mnogih opština su pokrenuli kampanju osude muzike koju stvara Riblja čorba. Kampanja je imala jakog odjeka u medijima. To se odrazilo i na grupu, jer su na koncertima organi reda bili veoma agresivni prema publici, ili koncerti uopšte nisu održavani. Ova kriza je prekinuta nagradom koju je grupa neočekivano dobila od Saveza komunista za 25. maj, Titov rodjendan. To je ipak bio samo uvod u naredne probleme. Republička cenzura je često zabranjivala neke pesme, a čak su se i ambasade azijskih i afričkih zemalja žalile na pojedine tekstove (,,Besni psi”). Vrhunac je bila rasprava u okviru komisije za informativno propagandno delovanje u okviru CK SKJ oko podobnosti pesama Riblje čorbe.
1983. godine, u sklopu promotivne turneje za album, grupa organizuje koncert na beogradskom Sajmištu. Bora se sa prijateljima kladio da ce prodati više od 10.000 karata, ali obzirom da je prodato oko 8.000, izgubio je opkladu i morao je da se ošiša do glave. Na bini je tada i Vicko bio ošišan do glave, jer je ubrzo trebalo da ode u vojsku, pa ga je grupa pripremila. Tu je već bilo očito da grupa zapada u krizu.
Kriza doživljava vrhunac kada Bajaga i Rajko Kojić dobijaju otkaze, a da o tome saznaju iz medija. Kada su svi mislili da je grupa nestala sa scene, oni u zagrebačkom Kulušiću prave pravi povratak najviše zahvaljujući pesmi ,,Pogledaj dom svoj, andjele”. Ta pesma ulazi u anale ex YU roka. Izabrana je za hit godine i decenije u hitu radija 202 i emitovana na MTV kanalu.
U to vreme, Bora sa Bregovićem i Tifom snima pesmu ,,Pedikulis Pubis”, čime razbija iluziju o mržnji i ogromnom rivalitetu izmedju Riblje čorbe i Bijelog dugmeta. 1985. Bora objavljuje svoju čuvenu zbirku poezije ,,Ravnodušan prema plaču”. 1988. je primljen u Udruženje književnika Srbije. Tokom karijere je objavio još 4 zbirke pesama: ,,Hej Sloveni”, ,,Prvih deset godina je najteže”, ,,Neću” i ,,Psihopata i lopata”.
Definitivan povratak grupe na staro mesto je početkom 1986. godine označio novi album sa udarnim hitovima ,,Amsterdam” (jedan deo pesme peva Edi Grant) i ,,Nemoj da ideš mojom ulicom”. Iste godine na MESAM-u Riblja čorba, Bora i Miša dobijaju nagrade za rok grupu godine, najboljeg kompozitora i autora hita godine, respektivno. Album ,,Labudova pesma” je trebalo da bude oproštajni, ali su se članovi predomislili, posle ponovljenih uspeha na koncertima. Naredni albumi nisu imali većih uspeha što se može pripisati i politici, koja je tada imala velikog uticaja na muziku.
U par navrata Riblja čorba je imala nastupe pod drugim nazivima, a da su za to znali samo najbliži prijatelji. Jedan od takvih nastupa su imali pod nazivom Debeli Bogoljub i ljuti tezgaroši u Beogradu.
Poslednji veliki koncert grupa je imala na stadionu Romantičara (OFK Beograda) pred oko 30.000 ljudi, leta 2002. godine. Ovaj koncert je obzirom na broj gostiju i predgrupa dobio epitet srpskog Woodstock-a… s pravom.
Rajko Kojić je posle duže bolesti umro 11. aprila 1997. godine u rodnom selu Jarkovac. Miša je vlasnik prodavnice instrumenata u Beogradu
Нема коментара:
Постави коментар